Aikido je japanska borilačka vještina nastala prvom polovicom prošlog stoljeća. Osnivač aikida, O-Sensei Morihei Ueshiba (1883. – 1969.) razvio je aikido intenzivim izučavanjem klasičnih japanskih borilačkih vještina poput Daito ryu Aiki jujutsua i kenjutsua (borbe s mačem).
Riječ aikido sastoji se od tri japanska znaka (Kanji):Ai– ujediniti;Ki– energija;Do– put. Posljednji znak od posebnog je značaja jer označava put ili filozofiju života. Aikido je od 1923. do 1941. bio poznat kao Aiki bujutsu (jutsu – sistem borilačkih tehnika), ali je O-Sensei nakon Drugog svjetskog rata promijenio ime i principe aikida, kako bi stvorio vještinu koja će povezivati ljude umjesto da služi međusobnom uništenju.
Usprkos miroljubivoj filozofiji i inzistiranju na nenasilju, aikido tehnike izuzetno su učinkovite i primjenjive.
Aikido se sastoji od tehnika borbe bez oružja (taijutsu), tehnika sa mačem (ken) i štapom (jo).