FAQ

Htio bih naučiti aikido, ali ne znam gdje…
Aikido, njegove tehnike, ali i filozofiju, najbolje se shvaća i uči na tatamiju (strunjačama). Aikido je potrebno osjetiti na vlastitoj koži, vježbati redovito i nadasve učiti od dobrog instruktora. Zbog toga pri traženju mjesta gdje učiti aikido ne tražite samo školu – tražite Učitelja.

Potrudite se i saznajte što više o instruktoru i školama aikida u vašoj okolini. «Dojo» (dvorana za vježbanje) može biti tradicionalna dvorana sa 1000 kvadrata tatamija, školska dvorana ili garaža, jer nije bitan prostor sam po sebi. Bitan je karakter i kvaliteta treninga.

Razgovarajte sa instruktorom škole koja vas zanima. Vrlo je važno pristojno, ali direktno pitati instruktora za njegove diplome. Gdje je trenirao? Tko je njegov učitelj? Da li su njegove diplome verificirane i od koga (ili ih je sam isprinatao na svom osobnom računalu)? Kojoj afiliaciji pripada klub? Upitajte se da li je to osoba kod koje želim učiti? Budite prisutni na bar jednom, a poželjno je i na više treninga kako bi dobili osjećaj za kvalitetu i stil škole za koji se interesirate. Metode, običaji i «dojo etiketa» može varirati od škole do škole. Obratite pažnju na ljude na treningu. Kakav je njihov stav? Uživaju li u treningu? Pružaju li potporu i paze li jedni na druge i na sigurnost svojih trening partnera? Ponajprije vjerujte svojem instinktu. Ako vam je osjećaj za učitelja i «dojo» dobar razmislite o tome da im se pridružite.

Evo nekih pitanja koje ljudi najčešće postavljaju nakon što su posjetili aikido dojo:

Je li aikido upotrebljiva borilačka vještina?
Da! Iako je potrebno marljivo trenirati i uložiti vremena i truda kako bi se aikido shvatio i primjenio u praksi.

Je li aikido «meka» ili «tvrda» borilačka vještina?
Odgovor je: i jedno i drugo. Aikido može biti beskrajno nježan i ezoteričan ili brutalno odriješit, sposoban ozbiljno ozlijediti napadača.

Je li aikido religija?; Ili da li ljudi koji se bave aikidom pripadaju nekoj određenoj religiji?
Ne. Aikidom se bave ljudi svih mogućih vjerskih opredjeljenja. Aikido je samo po sebi spiritualno putovanje. Njegovi etički standardi i principi omogućavaju nam razvoj duhovnog karaktera i bića. Aikido je vještina koja ništa ne negira, a pruža dobrobit svima.

Čemu to silno klanjanje?
Klanjanje u aikidu služi da bi jedni drugima iskazali međusobno poštovanje, povjerenje i prihvaćanje. Klanjanje bi trebalo biti iskreno, a ne mehaničko.

Kako početi?
Kada god osjetiš da si spreman/na, jednostavno se upiši u klub, stani na tatami i pokloni se. Ništa više od toga.

Mogu li početi trenirati bez kimona?
Da. Iako ćeš se bolje osjećati u kimonu, svoje prve treninge možeš početi u jednostavnoj udobnoj odjeći (trenirka, majica kratkih rukava). Najbolji način za vježbanje aikida je noseći tradicionalni bijeli keiko gi.

Koliko će mi biti potrebno da naučim aikido?
To ovisi o mnogo faktora. Svi mi imamo različite temperamente, različite fizičke predispozicije i različite stavove prema učenju. Neki ljudi, na primjer, brzo nauče mehaničke principe i suštinu tehnike, ali im nedostaje istinski duh potreban za dublje shvaćanje aikida. Drugi pak dođu učiti aikido sa tim duhom i dubljim razumijevanjem kao sastavnim dijelom njihovog karaktera te dok uče bez napora uklope taj duh u svoje tehnike. Mogle bi potrajati godine i godine dok naučite što je aikido, a s druge strane možda već «znate» aikido. U svakom slučaju uživajte u redovnim treninzima.

Koliko će mi trebati da dođem do crnog pojasa?
Koliko brzo ćete doći do crnog pojasa ovisi isključivo o vama i o vašoj predanosti treninzima. Međutim, crni pojas ne bi nikada trebao bit konačni cilj (crni pojas simbolizira naprednog učenika koji se tek ozbiljno posvetio višim stupnjevima aikida, dakle nije oznaka majstorstva!). Ako vježbate sa otvorenim srcem , mogli bi pronaći nešto mnogo vrijednije od crnog pojasa. Mogli bi postići osjećaj samoispunjenja na svom prvom treningu ili u bilo kojem trenutku nakon toga. Bit aikida nije crni pojas ili 5 kyu, već putovanje prema savršenstvu. Aikido je istinki «Do» (japanska riječ za Put).

Bojim se da ću biti nespretan i da će mi biti neugodno zbog toga.
Bez brige, niste jedini. Svi smo mi ponekad nespretni. Čaša se slučajno prolije ili se noga spotakne na “nevidljivim objektima koji se misteriozno pojave i nestanu”. Ako ti se neka nespretnost dogodi, nasmij se samom sebi, zaboravi na to i kreni dalje.

Kako ću ikada naučiti sve te japanske izraze?
Ne brini. Kroz ponavljanje i povezivanje s tehnikama biti ćeš ugodno iznenađen koliko ćeš japanskih izraza naučiti kroz vrlo kratko vrijeme.

Zašto neki učenici nose crne «suknje»?
Crni dio odjeće koji nalikuje na suknju tradicionalni je dio japanske odjeće i zove se Hakama. Hakama je za Japance što su za zapadnjake hlače, a potječe od samurajskih hlača za jahanje. Hakamu u tradicionalnom aikidu nose samo učenici sa položenim crnim pojasom. Postoje mnogi razlozi zašto se hakama nosi: od estetskog pa do sasvim praktičnog. Jedan od praktičnih razloga je da Hakama skriva pokrete nogu i na taj način daje prednost onome koji ju nosi nad protivnikom. Iz istog tog razloga bijeli pojasevi ne nose hakamu da bi instruktor imao bolji uvid u tehniku učenika i da bi ju lakše ispravio ako je neispravna.

Bole li sva ta kotrljanja i padovi? Mogu čuti kako ljudi dok padaju lupaju po tatamiju (strunjačama). Boli li to?
Dok se učimo padanju i pravilnom načinu kako pasti bez da se povrijedimo, neki bi učenici mogli osjetiti neugodu i poneki nespretni bolniji pad, ali kad se pad pravilno izvede nema nikakve boli niti neugode. Lupanje po strunjačama kod većih padova ne boli već je način na koji se amortizira pad tijela na podlogu. Zvuk koji se čuje pri takvom padu je zavaravajući; to je uistinu pas koji laje, a ne grize.

Kada ću moči početi trenirati sa oružjem ?
Kada i na koji način ćete početi trenirati s oružjem zavisi od škole do škole i od dojoa do dojoa. Neke afiliacije i smjerovi aikida su u potpunosti izbacili oružje iz treninga. U tradicionalnom aikidu trenira se s oružjem od samoga početka, jer se smatra da su vježbe sa štapom (aikijo) i mačem (aikiken) podjednako važne kao i vježbe bez oružja (taijutsu) te da se međusobno nadopunjuju.

Sve te poluge, bacanja i fiksacije izgledaju bolno. Jesu li aikido tehnike bolne?
Aikido tehnike mogu biti vrlo bolne za neiskusnog napadača koji ne poznaje tehniku te joj se namjerno ili nenamjerno pokuša oduprijeti ili ići protiv prirodnog tijeka tehnike. Aikido tehnike možemo usporediti sa vjetrom koji će slomiti kruti i čvrsti hrast dok će savitljivi bambus samo saviti do tla bez da bambus pretrpi ozbiljno oštećenje. Da li ćete biti hrast ili bambus – ovisi o vama. Punu snagu aikido tehnike rijetko ćete moći vidjeti na samom treningu. Aikido tehnike u punoj silini izvode se samo na iskusnim aikidokama koji znaju kako i na koji način reagirati bez ozljede i napora ( zato se često nenaviklom oku čini da napadač glumi ili da se sam baca ). U početku možete očekivati da će određene poluge izazivati bol, čak i ako ne idete protiv tehnike, ali to će s vremenom proći, kako se vaši zglobovi, tetive i mišići kondicioniraju na napore koji se zahtijevaju od njih kroz tehnike.

Mogu li dobiti privatne lekcije?
Naravno. U dogovoru s trenerom može se organizirati i privatni trening koji će biti dobra nadopuna grupnim treninzima te mogu služiti kao pripreme za polaganja, pomoć oko problematičnih tehnika, usavršavanje postojećeg znanja, specijalni treninzi…

A zašto nema stupnjevanja pojaseva u bojama?
Iznimno u dječjim grupama postoje pojasevi u bojama, ali u tradicionalnom aikidu svi početnici do crnog pojasa nose bijeli pojas. Za osobu koja nosi crni pojas se smatra da je tek počela ozbiljno i na višem nivou učiti aikido – crni pojas nije oznaka majstora. Ovakvo stupnjevanje u aikidu osmišljeno je s ciljem da smanji važnost vanjskih znakova uspjeha i titula te promovira unutrašnju svjesnost i samosvjesnost osobnog uspjeha.

Da li postoje natjecanja u aikidou?
U aikidu nema natjecanja, barem ne u uobičajenom smislu te riječi. U tradicionalnom aikidu nema natjecanja niti turnira. Istinski aikido nije sport.
Sama ideja natjecanja stvara dinamiku scenarija pobjednik/poraženi. Aikido s druge strane omogućuje pobjednik/pobjednik situaciju kao odgovor na bilo koji konflikt – rezultat koji ide na dobrobit svih prisutnih.
Bit natjecanja je «preživljavanje najjačih» i promovira ideju jakih koji pobjeđuju slabe (pobjednik i poraženi). U aikidu jaki pomažu, podupiru i njeguju slabije na njihovom putu prema snazi, te u tom procesu oboje postaju jači, tjelesno i duhovno.
Jedino natjecanje na koje ćete naići u aikidu je ono protiv samoga sebe. To je natjecanje protiv naučenog ponašanja koji nas spriječava da budemo u harmoniji i koje nas spriječava da prihvatimo, uklopimo se i izvršimo tehniku, a da se istovremeno brinemo i o svom partneru. Baveći se aikidom shvatit ćete da možete postići sve te stvari samo ako riješite taj unutarnji konflikt koji se odvija u svima nama, ako pobijedite samog sebe.