Još za života O Senseija, vježbanje u prirodi je bila uobičajena i skoro svakidašnja praksa. I nakon njegove smrti tu tradiciju je nastavio zaštitnik Ueshibinog dojoa – Morihiro Saito Sensei. Svako jutro, odmah nakon svitanja i grabljanja vrta, održavao bi se “buki waza” trening tj. trening s bokkenom ili jo-om koji bi se najčešće održao ispred Aiki jinje tj. Aiki svetišta odmah uz imanje obitelji Ueshiba. Također bi se na samom imanju održavali treninzi konstitucije i snage, udaranja u tanten-uchi i makiwaru, bacanja shurikena i poneki taijutsu trening.
I danas se nastavlja ta tradicija zahvaljujući Inagaki Shihanu i ostalim vjernim pratiteljima tradicionalnog aikida.
Buki waza na otvorenom u Iwami
Tako se i u Aikido klubu Musubi treniralo tijekom toplih ljetnih dana, ali je nekako s godinama taj običaj nestao. I nakon nekoliko godina što smo se sramežljivo sakrivali u dvorani, globalna pandemija nas je potjerala van natrag u prirodu i podsjetila nak kako je u stvari prekrasno trenirati na otvorenom prostoru okružen zelenilom, udisati svježi zrak i stopiti se s prirodom.
Potrudili smo se pronaći lokaciju koja će biti praktična za one koji koriste javni prijevoz, bicikle ili osobne automobile, a da i dalje bude nedaleko dvorane u kojoj inače vježbamo. Zato smo izabrali livadu na nasipu rijeke Save, nadomak jezera Jarun i Savskog mosta.
Odaziv je bio odličan, a atmosfera i kvaliteta treninga fenomenalna. Prostora smo imali na pretek tako da smo se mogli skroz opustiti i razmahati dugačkim drvenim štapovima. Fokus treninga nam je naravno bila buki waza tj. aiki ken (mač) i aiki jo (štap).
Treninge su pratili i zainteresirani prolaznici i poneki kišni oblaci koji nas nisu uspjeli prestrašiti. Nakon dobrog treninga se naravno nastavilo i sa dobrim druženjem uz piće osvježenja i čašicu razgovora.
