Obrana od jednog napadača, dva napadača. Tri! Četiri! Obrana s leđa, obrana od noža, mača, štapa! Nema od čega se sve nismo učili braniti na treninzima… Čak smo se kao klub branili i od povampirenih najmodavaca, manjka financijskih sredstava, otimačine termina, uništavanja klupske opreme i još svakojakih babaroga i zlikovaca. I kao što znaju svi ljubitelji video igrica i akcijskih filmova, čekao nas je veliki “Boss Fight”.
Kao i svaki pravi učenik budo-a (borilačkog puta) – učiš, vježbaš, rasteš, pripremaš se za izazove koji su ispred tebe. Za neke izazove znaš da te čekaju, neke pokušaš predvidjeti, za neke si spreman, a neki te iznenade. Kako god da bilo boriš se, ne odustaješ i ustraješ.
I onda dođe globalna epidemija! Cijeli je svijet stao. Preko noći svakodnevnica koju poznajemo i na koju smo navikli nestane… Ništa više nije kao prije. Niti odlazak u trgovinu, banku ili poštu, a kamoli u kino, kazalište i naravno – u svoj sportski klub.
Tako nesreća nije niti nas zaobišla. Nakon jednog sasvim uobičajenog treninga, u svlačionici su se čuli uobičajeni razgovori i komentiranja treninga, dnevnih zgoda, događanja. Nitko nije ni sumnjao da slijedećeg treninga neće biti tako skoro. Morali smo prekinuti s organiziranim treninzima i povući se u svoj dom…
Preko noći su mnogi ostali bez posla i svojih životnih ostvarenja. Uz to su ostali i bez onog mjesta gdje se zdravlje gradi i smiruje duh, gdje istreseš svu negativu nakon napornog dana i zadovoljan odlaziš doma. Epidemijom je zadan katastrofalan udarac, a važna oružja za obranu su oduzeta.
Predaja nije opcija.
Koliko god bilo teško i koliko god smo klonuli u ovakvoj situaciji, ne smijemo odustati od svoga puta, učenja, vježbanja i rasta. Jer jedino tako ćemo ustrajati i nadvladati prepreke koje su pred nama. Čak i kad nemamo učitelja ili trenera ispred nas, sjetimo se što su nas podučavali. Prilagodite to svojim mogućnostima i okolini te stvorite svoj kutak za rješavanje viška energije i stresa, a gdje ćete ujedno i napredovati. Kako nas i uči istočnjačka filozofija – ponekad ne možemo biti kruti i glavom kroz zid riješavati problem jer će možda zid biti jači on naše glave. Potrebno je biti fleksibilan poput vode ili vjetra da pronađemo put kojim ćemo prodrijeti na drugu stranu.
Jači smo nego što mislimo.
Aikido nas uči kako prilagoditi sebe i okolinu u kojoj se nalazimo te da što ugodnije i lakše prebrodimo teška vremena. Na kraju ćemo biti još jači i sposobniji nego što smo prije bili.
Sensei Jukić i njegova ekipa na treningu u samoizolaciji.
Neki su se prilagodili putem modernih tehnologija poput Zoom video prijenosa, webinara (web seminari) ili jednostavno uranjanjem u beskonačan izvor materijala i informacija na internetu. Neki su u privatnosti svog doma ili dvorišta napravili male prostore za vježbanje.
Stvorite svoj kućni dojo.
U nemogućnosti da se organizira veći prostor, dovoljno je pronaći svojih dva metra kvadratna gdje će se provesti vježbe koje ne zahtijevaju puno horizontalnog kretanja poput vježbi disanja, suburija na mjestu te vježbe snage i izdržljivosti poput sklekova, marinaca, izdržaja itd.
Za one koji si mogu priuštiti više prostora, mogu se nadodati i vježbe s više kretanja poput suburija u kretanju, kate s oružjem, tai sabaki (vježbe kretanja), ukemi waza (padovi) te kardio vježbe i poligoni.
Vizualizacija je močno oružje u ovakvim trenucima. Zamisliti imaginarnog partnera te u obliku kate prolaziti tehnike je odlična metoda održavanja znanja. A u trenucima mira (npr. prije spavanja) zatvorenih očiju moguće je u kratko vrijeme prolaziti ogromno gradivo u jednom mentalno-virtualnom okruženju.
Svakako treba iskoristiti ovo vrijeme za aspekte puta koji su možda zapostavljeni, a to je pročitati kakvo poučno štivo, knjigu ili blog. Posvetiti se istraživanju tema kojima naginjemo poput povijesti, filozofije, kulture, principa vještine itd.
I možda najvažnije…
Nemojmo zaboraviti na naše mentalno stanje. Pronaći trenutak za opustit se, isprazniti um, prisjetiti se gradiva i lekcija koje smo već prošli je od iznimne važnosti.
I također prisjetite se svojih suboraca, prijatelja, kolega, učitelja ili trenera. Javite im se. Pozdravite ih, požalite im se, pitajte ih za savjet ili ih zabavite nekako. Budite podrška jedan drugome. I ako bude sreće, kada ova bitka završi, biti će i oni i vaš klub tu za vas…
Onegaishimasu!
