AIKIDO KLUB "MUSUBI"

TAKEMUSU AIKIDO ASSOCIATION CROATIA

JEDAN SASVIM OSOBAN OSVRT NA KALIGRAFIJU

S velikim poštovanjem i ljubavlju, mojim učiteljima kaligrafije – Ivi i Mingu

 

Ta-hsing Cheng-nien

Treba početi sa pisanjem smjelih stvari,
Tako da se jednim znakom prekrije cijeli papir,
A s toliko snage da se papir uništi.
U kaligrafiji sposobnost potpuno ovisi
O snazi i duhu koji predhode radu.

Samuraj treba ići naprijed bez zastoja,
Ne treba se umoriti niti obeshrabriti
Sve dok svoj zadatak ne privede kraju.
To je sve.
To znači da je napisao znak.

Jamamoto

 

Pisanje kaligrafije savršen je spoj između uma i ruke, praznina koja ne dopušta nikakve suvišne misli. Potez kistom ne dozvoljava nikakvu laž, kaligraf se nalazi u tišini bez prostora/vremena, između udaha i izdaha nastaje znak.

Od svojih početaka (prije više od 3000 godina) do danas kinesko se pismo u osnovi nije mijenjalo, već samo pojednostavljivalo i razvijalo, prilagođavalo novim potrebama jezika, pa su mnogi stari znakovi vremenom zaboravljani (u svakodnevnom pismu), a mnogi novi su stvarani i dodavani.*

S obzirom da je kineski znak u svojim počecima nastao kao slika, opis, asocijacija neke situacije, objekta ili forme, dozvoljavao je dodavanje novih značenja na već postojeća.

Majiayao/Dazhuan

Prvi zapisi su bili urezivani (oko 1200. g.pr.n.e. zapisi na kostima za proricanje, 16.-11. st pr.n.e. nalazimo i zapise na brončanim posudama, Pečatno pismo urezivano na brončane predmete i kamen 770. g. pr. n. e.), a trenutak u kojem pismo dobiva priliku postati visoko estetizirana samostalna umjetnička forma događa se kada se počinje pisati kistom na rižinom papiru (25-220.n.e.).*

Kineskim pismom piše se i u Japanu, tako da se Kinezi i Japanci mogu sporazumijevati iako ne govore istim jezikom.

Sengai

Zanimljivo je da između Kineske i Japanske kaligrafije postoji znatna razlika, pa se često događa da Japanci studiraju kaligrafiju u Pekingu na Centralnoj Akademiji Lijepih Umjetnosti kod kineskih majstora kaligrafa. To naravno ne znači da su japanske kaligrafije „manje vrijedne“ ili slično, naprosto dva stila imaju različite kriterije vrednovanja i različite zakonitosti. Dok se u „kineskoj školi“ uči od početaka: konkretno, „tvrdo“ i „stabilno“ pismo, da bi se poslije razvio osoban i lepršav (ovisno o karakteru kaligrafa) izraz, japanski si kaligraf od početka dozvoljava „netočnosti“, odstupanja i dodavanje osobnosti u napisani znak. Kinezi vole stabilan znak, vole da stoji kao izgrađeni hram, Japanci ne inzistiraju na tome, njihova kaligrafija može biti potpuno raspršena.

Ne postoji pravilo niti dobno ograničenje kada se treba početi sa učenjem pisanja kaligrafije. Kinezi znaju svoju djecu slati na instrukcije već od pete godine života, što često izazove averziju i pisanje „bez emocije“ (a bez emocije kaligrafija je bezvrijedna). Djela mladih i starih kaligrafa jednako se vreduju, jer se u potezu traži „božansko nadahnuće“, a ne konceptualne zavrzlame svojstvene zapadnjačkom slikarstvu.

Ame-no Oobo / Ueshiba

U svojim sedamdesetima kaligrafiju je počeo pisati osnivač Aikido-a Morihei Ueshiba O Sensei. Bio je vrstan, dapače genijalan kaligraf i napisao je mnoge divne kaligrafije čiji sadržaj varira od cijelih tekstova i poezije (doka) o Budo-u, do samo nekoliko znakova ( u glavnom Takemusu Takemusu Aiki / UeshibaAiki ili Aikido, Božanski Bu, i slično). Naravno, sve se njegove kaligrafije odnose na Aikido i na Put i predstavljaju dragocjenu ostavštinu za ljubitelje Aikido-a i kaligrafije.

O Sensei je pisao uz upute i pomoć njegova tadašnjeg učenika Seiseki Abe-a, danas Shihana. Ueshiba je znao doći k Abeu na tjedan do deset dana pisati kaligrafiju i, za uzvrat, davao je Abeu privatne lekcije što je ovoga učinilo Uchideshijem u vlastitom domu!**

Seiseki Abe Sensei kaže da se u njegovom životu kaligrafija potpuno prožela sa vještinama misogi-a (ritualnog pročišćenja) i Aikido-a, koje također prakticira sada već cijeli svoj život.

Usko su povezani Put kista (kaligrafija, poezija, slikarstvo) i Put mača. Jedan od najfascinantnijih primjera ovoga prožimanja slike su i kaligrafije japanskog samuraja Myamoto Musashi-a iz čijih se crteža zaista vidi da je potez kista istovjetan potezu mača, jer niti jedan ne trpi neodlučnost, premišljanje i strah.

Musashi

Za pisanje kaligrafije, osim dobrog kista i još boljeg učitelja, potrebne su dvije esencijalne komponente. Po riječima mojih učitelja:

SNAGA, SNAGA (Ming), i

OSJEĆAJI, OSJEĆAJI (Iva).

U ovom našem vremenu pomalo dekadentnog besmisla, Put kista i Put mača mogu se činiti kao smiješna romantika, daleko od „stvarnosti“. Ja ih preporučam svim onim sretnicima koji još vjeruju da se istina skriva u tišini.

U Zagrebu, 06-09-07.

Maja PČ

*izvor: Kineska kaligrafija, povijest i suvremena stremljenja , Iva Valentić (neobjavljeno)

**Aikido Journal 114., Interview with Seiseki Abe Sensei

 

linkovi:

-jedan sjajni kineski kaligraf iz 11 stoljeća, ime mu je Mi Fu:
http://tech2.npm.gov.tw/mifu/

-kineski majstori:
http://www.chinapage.com/callig1.html

-kratka povijest kineskog pisma:
http://www.ancientscripts.com/chinese.html

-kako napisati svoje ime na Japanskom:
http://www.takase.com/Names/HowToWritePart1.htm

-jedan lijepi talijanski site o kaligrafiji:
http://www.shodo.it/

-kako se pišu kaligrafije:
www.youtube.com search: chinese caligraphy